U avgustu smo obišli kanjon Jagnila u istočnom Homolju, ali smo tek sada stigli da obradimo video materijal koji je tada snimljen. Imamo čast i zadovoljstvo da ovu lepotu prirode, do koje bi bilo teško stići i još teže je obići bez pokretljivosti koju nam omogućuje terensko vozilo, podelimo sa svima vama kroz dvadesetominutni film:
Poenta je ipak u onome što činite i impresijama koje steknete nakon što ugasite motor, zar ne? 😉
Ovo je nova forma, tzv. “video trek”, osmišljen da upotpuni GPS trekove i njihove opise date u Stazoteci Serbianoutdoor 4×4 sajta (4×4.serbianoutdoor.com/staze). Smisao je da bolje ilustruje i dočara iskustvo prelaženja nekih atraktivnih ofroud trasa i korisniku pomogne da proceni da li je neka trasa odgovorajuća za njega i njegov auto, odnosno da li ga uopšte zanima.
Ekstremne količine snega koje su pale ove zime stavile su na veliko iskušenje sve organizatore tradicionalnih ofroud karavana, a za najegzotičniji od njih, Sretenjski, koji se odvija po najvišem grebenu Dukat planine, bila je to gotovo nepremostiva prepreka. Prvo je termin karavana odložen za dve nedelje, ali se pokazalo da čak i 10. i 11. marta, i pored maksimalnog angažovanja teške mehanizacije od strane domaćina iz Bosilegrada, jednostavno nije moguće u tom trenutku probiti put na trasi od Trgovišta preko Radovnice i Zagranja do Bosilegrada.
Zaleđeno Vlasinsko jezero
Zato je ove godine trasa karavana izmenjena, tako što je prilagođena realnim trenutnim mogućnostima – oba dana su se odvijala na manjim nadmorskim visinama na planinama oko Bosilegrada, gde je snega bilo u podnošljivim količinama. A višemetarski smetovi na visokim grebenima Dukata, Besne Kobile i Vardenika, očigledno će se otapati do duboko u proleće…
Postoje neke ture za koje ste unapred potpuno uvereni da će biti dobre, da na njima ništa ne može da krene naopako, i radujete im se nedeljama ili čak mesecima pre nego što krenete na put. Uzvratna poseta klubu 4×4.mk, nakon sjajnog druženja sa njegovim čelnicima Vladom i Krstom u Rumuniji u julu, bila je upravo takva. Dovoljno je bilo da nam u kratkim crtama jave program puta kako bismo već počeli da “puštamo film”, zamišljajući jednu potpuno očaravajuću kombinaciju 4×4 visokogorskih avantura po vrhovima preko 2500 metara i uživanje u submediteranskom ambijentu Pelagonije i velikih jezera Makedonije, pre svega Ohrida. Salakova jezera, Solunska glava, Nežilovo, Zrze, Ohrid, Galičica, Prespa, Pelister, i na kraju, kao šlag na tortu – Kajmakčalan! Može li više od toga da stane u 4 dana? Može li uopšte sve to da stane u 4 dana?!
Koliko puta vam se desilo da vam devojka/supruga otkaže učešće na šatorskoj turi zbog nedostatka komfora koji nomadski smeštaj podrazumeva? Koliko puta ste se pri pomisli na spavanje na hladnoj i neravnoj podlozi radije opredelili za hotelsku sobu? Koliko puta vas je spopala muka od pomisli na čitavu proceduru montaže šatora (po kiši), ukucavanja klinova u podlogu tvrdu kao kamen, vađenja kompresora i naduvavanja dušeka? Šta biste rekli kada bi vam neko ponudio komfor hotelske sobe i slobodu i pokretljivost kampovanja? Utopija?
Kada pasioniranog ofroudera bacite u Karpate, to je kao da ste ljubitelja slatkiša pustili u fabriku čokolade. To je nesagledivo ogroman prostor visokih planinskih venaca koji se nadovezuju jedni na druge bez prestanka. Moćni huk planinskih reka uz brojne vodopade, travnati grebeni koji se protežu do horizonta, beskrajne četinarske šume, planinska jezera, a sve to naizgled bez kraja i početka. Ukoliko se previše zanesete u svojoj istraživačkoj pasiji lako vam se može desiti da vam gorivo stigne na rezervu i naprasno shvatite da u krugu od 100 km vazdušne linije oko vas ne postoji nijedna benzinska stanica. Zato su u Karpatima za vlasnike benzinaca sa plinom oba napunjena rezervoara obavezna, a za ostale – kantica sa rezervnim gorivom na krovu.
Retki su 4×4 izleti koji u sebi nose više magije i egzotike i pružaju priliku za divljenje čudima prirode, nego što je to obilazak prerasti istočne Srbije. U ovom delu zemlje koji sam po sebi odiše čarolijom, koji vam pruža priliku za bezvremenski beg na kojoj god njegovoj tački da se nađete, pronalaženje puta do 7 prirodnih kamenih mostova na neupućenog posetioca ostavlja utisak da je ušao u pravu riznicu tajni, otkrivši prirodne monumente za koje nije ni znao da postoje, pogotovo u Srbiji.
U periodu od 16. do 22. aprila bili smo domaćini petnaestočlanom timu Jeep Club Belgium na nekim od najlepših 4×4 terena koje Srbija ima – području planina Tare i Zlatibora. S obzirom da su svi učesnici doputovali u najsposobnijem terencu iz Jeep proizvodnog programa – Jeep Wrangler Rubicon-u (6 dugačkih i jedan kratki), razloga za “poštedu” nije bilo – pet nezaboravnih 4×4 trasa bilo je izuzetno dinamično, nabijeno adrenalinom i brojnim izazovima, uključujući i prilike da se upotrebe vitla. Sredina aprila pružila nam je priliku da u svakom danu iskusimo sunce, sneg, vlažne livade, blato, kamenjar, guste četinarske šume i prelepe vidike na pašnjacima, tako da su naši gosti nakon prolaska 5 originalnih trasa koje su obuhvatile do sada nepoznate off-road tajne Tare i Zlatibora svoje iskustvo okarakterisali kao “fantastično” i “nešto što nismo nigde doživeli za 20 godina bavljenja off-road-om”.
Неко запамти време поласка, како би знао колико је дуго, тј. брзо путовао до жељеног одредишта. Други пак пут претворе у низ доживљаја, заустављајући се на местима која им се допадну. Имам утисак да неки од мојих познаника и пријатеља на известан начин „одрађују“ годишњи одмор, као службени пут, управо зато што на исти начин бележе тајминг повратка, хрлећи натраг свакодневници, која нам свакако неће измаћи. Искрено, како год организовали пут, како се осећате у повратку? Да ли Вам тежњу да постигнете жељену релаксацију омета меланхолија што се све тако нагло завршило?